Na temelju članka 80. Ustava Republike Hrvatske, Hrvatski sabor je na sjednici 13. travnja 2005. godine, a u povodu 60. obljetnice pobjede nad fašizmom usvojio Deklaraciju o antifašizmu o odnosu prema stečevinama narodno oslobodilačke i antifašističke borbe Hrvatske 1941.-1945. i tretmanu njenih sudionika - boraca i ratnih vojnih invalida.  Deklaracija o antifašizmu


70. OBLJETNICA DAN POBJEDE — DAN EUROPE SINJ, 9. svibnja 2015.g.

POŠTOVANI,

PARTIZANKE I PARTIZANI, HRVATSKI BRANITELJI

I ANTIFAŠISTI,

DAME I GOSPODO,

DRUGARICE I DRUGOVI!

Čast mi je da Vas mogu srdačno pozdraviti s najvećim zadovoljstvom u ime Predsjedništva SABA RH i Zajednice udruga ABA SDŽ

 

Čestitam jubilarnu 70. obljetnicu Dana pobjede nad faši-nacizmom — Dan Europe. Okupili smo se, iz više povijesno-vrijednosnih razloga, u glavnom gradu Cetinske karajine — Sinju, gradu - Hrvatskog prkosa, ponosa, viteštva, junaštva i slave; kada se istovremeno u glavnom gradu Hrvatske i širom Europe i Svijeta održavaju svečanosti, na kojima se evociraju sjećanja; kako je došlo do definitivnog poraza i sloma zločinačkih ideologija i sustava fašizma i nacizma. Geslo: “Jedan narod, jedna država, jedan vođa”, stvorilo je osovinu RIM-BERLIN - TOKIO, pod kojim se krenulo u pokoravanje Europe i Svijeta radi stvaranja “Novog poretka”, u kojem će nekoliko gospodujućih naroda vladati nad cijelim čovječanstvom, pretvorenih u roblje.

U ime vladavine više arijevske rase, otpočeo je 2. SR, uništavanje Židova, ali i Slavena.Najavljen je i rat masonima i liberalima, a prije svega komunistima.

Uz Firera i Dučea, stali su, deseci vazala - sluga, među njima i najveći izdajnik, kojeg je mogla roditi hrvatska majka, dr. Ante Pavelić, poglavnik proglašene tzv. NDH.

Na prostorima raskomadane buržoaske, i agrarno zaostale Jugoslavije, inače, zemlje bezdušne socijalne eksploatacije i nacionalne neravnopravnosti, razbuktao se 1941-45.g.;pod vodstvom komunista i J.B.Tita, antifašistički pokret, kakvom nije bilo premca u Europi. Titova je vojska u slamanju fašizma sudjelovala je, prema međunarodnoj vojnoj ocjeni, kao četvrta po snazi vojska u Europi.

U Hrvatskoj, zbog svireposti ustaškog režima i ustaša Ante Pavelića,Musollinijevog i Hitlerovog sluge, prema Srbima, Židovima, Romima i Hrvatima antifašistima, NOP i Partizanska vojska narasli više nego igdje drugdje u Jugoslaviji.

Partizan i veliki hrvatski pjesnik, Vladimir Nazor ispod planine u Hercegovini šalje poruku Dalmatincima: “Prodičimo hrvatstvo koje su izdajice i mlitavci ukaljali”.

Partizanska povijest je ono što se dogodilo. Ona je djelo povjesničara, ne za njih, nego za narod i generacije koje dolaze. Partizanska povijest nalazi se i u svim svjetskim arhivima. Tamo je naši revizionisti i mađioničari ne mogu dohvatiti da bi je promijenili ili uništili. Koliko je smiješno, toliko je i tragično da, od nastanka “novog doba” ili uspostavljanje “nulte” godine, mjeru antifašizmu uzimaju ili određuju neofašistički sljedbenici, ne bi li ga učinilo: destiliranim, sterilnim i apstraktnim protivno civilizaciji i Ustavu RH iz 1990.g. u kojem, između ostalog piše: da je ZAVNOH temelj Hrvatske državnosti. Bez spomena komunista, partizana i Tita, uz uništenu spomeničku baštinu, NOBH, jednostavno, ispada strašilo na polju 2. SR.

Antifašizam je dio našeg identiteta. To je jedna od temeljnih vrijednosti civiliziranog i demokratskog svijeta. U svjetonazor i stajališta naše djece i mladih, stalno moramo prenositi tu istinu. Naš imperativ je vratiti i promicati vrijednosti antifašizma, slobode, miroljubivost, toleranciju i borbu protiv svih predrasuda, mržnje i nejednakosti, u svaki dječji vrtić, u školui u našu obitelj. Našoj djeci moramo reći, da prvi organizirani otpor fašizmu u okupiranoj Europi počeo upravo u Hrvatskoj.

Djela Josipa Broza Tita učinila su ga mitskim likom. Format ovog čovjeka ucrtan je tribinom s njegove sahrane na kojom su se, kao đaci u autobusu, natiskivale vladajuće svjetske veličine i lideri, sa svih kontinenata.

Dok ljudi i danas šeću trgovima i alejama koje nose njegovo ime u desecima svjetskih metropola, na našu opću žalost, u rodnoj mu se Hrvatskoj zatire svaki spomen, koliko i komunistima, kao odlučujućim povijesnim činjenicama, bez kojih ne bi bilo antifašizma, partizanske NOB-e, i suvremene Hrvatske. Kojekakvi revizionisti, po svaku cijenu,pokušavaju 2. SR, na našim prostorimaučiniti nezavršenim i tragedijom, promatrano samo kroz Bleiburg. Za svaki zdravi razum i političku zrelost antifašizam nije komunizam. Istina je, da su svi komunisti bili antifašisti a svi antifašisti nisu bili komunisti. Među antifašistima bilo je i onih, koji nisu vjerovali u komunizam.

Partizani i ustaše, danas se često spominju, da su prošlost, što je istina. Međutim, između partizana i ustaša nema znaka jednakosti. Mora se znati i nikad zaboraviti, da su partizani — NOV bili jedini ustanici protiv okupatora i njihovih slugu, pobjednici, utemeljitelji novih i boljih društvenih odnosa i donositelji slobode. Samo su tako mogli postali dio povijesti ili “Učiteljica života”. Dok su ustaše i njihov režim bili fašisti i izdajnici vlastitog naroda, tragičnog poraza, te postali dio opominjuće povijesti s porukom: Ne ponovilo se!

Riječi antikomuniste WinstonaCherchila u Engleskom parlamentu, kolovoza 1944., najbolje ocrtavaju partizansko ratovanje, citiram: “Odlučili smo stati na stranu Tita zbog njegove nepokolebljive i hrabre borbe protiv Njemačke armije. Partizani su sada gospodari tamošnje situacije i predstavljaju smrtnu opasnost za Nijemce. Oko ovih hrabrih snaga i u njihovim redovima razvio se jedan jedinstveni pokret za slobodu cijelog naroda. Komunistima pripada čast što su prvi započeli borbu. Ti valjani Titovi sljedbenici drže onoliko Nijemaca u Jugoslaviji koliko ih drže kombinirane anglo-američke snage u Italiji”.

Ili riječi Eisenhovera: “Maršal Tito je najveći heroj 2. SR.” ili De Gaulla: “Tito je legendarni junak”, a Ivan Meštrović je zapisao: “Tito je bez svake sumnje najveći čovjek koga su u čitavoj povijesti imali jugoslavenski narodi”.

Zasade na antifašizmu bile su jedan jedinstveni čvrsti pleter, koji je narode Hrvatske podigao je na noge, na otpor i oružanu borbu u Domovinskom ratu protiv agresije pod geslom“Jedna država, jedan narod, jedan vođa”Miloševićevog režima i njegovih istomišljenika.

Žrtve Hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu je veliki dug za sve nas, kao i žrtve antifašističke borbe u NOV-u. Bilo bi za povijest naših naroda tragično kada bi bilo tko ili bilo kada u hrvatskim braniteljima vidio zločince, kao što to danas čine naše “gnjide”- protivnici NOB-a, od partizanskih boraca NOVH.

U NOB-i kao i u Domovinskom ratu počinjeni su zločini, koji su se mogli izbjeći. O njima treba govoriti i pisati, bez zadrške. Zločini u najvećem broju slučajeva počinjeni su prilikom primjene “prekomjerne” obrane. Međutim, oni ne smiju zatamniti pravednu, obrambenu i oslobodilačku borbu naroda Hrvatske za slobodu.

Poštovani,

Ustavom iz 1974.g. Hrvatska je postala država unutar Federalne Jugoslavije. Da nije bilo antifašizma, Jugoslavija bi bila obnovljena kao monarhija, a Hrvatska bi bila izbrisana sa zemljopisne karte. To se nije dogodilo, zahvaljujući NOP-u i partizanima Hrvatske, koji su na svojim plećima iznijeli oslobađanje i pobjedu, stvarajući uvjete za opstanak Hrvatske, a dugoročno, da postane država s pravom na samostalnost. Bili su to kameni temeljci za samostalnost i međunarodno priznanje RH, koja je nakon velikih napora i dokazivanja postala članicom NATO saveza i velike obitelji - Europske unije.

Poštovani,

Danas smo ovdje, jer želimo reći, po ne znam koji put, što znače vrijednosti antifašističke Hrvatske, za koje se trebamo boriti stalno i svaki dan iznova.

Danas smo ovdje, jer ne želimo okrenuti glavu od iscrtanih kukastih križeva, ustaških znakovlja i pozdrava, te od nastojanja, da se fašističko-kvislinška sadržina, mjesto i uloga NDH neutralizira, kao sastavnica Sila osovine, koja se borila protiv antifašističke NOVH.

Danas smo ovdje, jer ne prihvaćamo one, koji ušutkuju, ignoriraju, zatiru i negiraju antifašističku borbu i žrtve antifašističkih boraca, kao jedan od temelja naše domovine.

Danas smo ovdje, jer imamo odgovornost istinu prenijeti novim generacijama, ako znamo; da neznanje i manipuliranje s poviješću donosi nesreću i nove sukobe.

Danas, antifašizam traži nove metode i alate u aktivnostima protiv svih oblika: ugrožavanja ljudskih prava, rasizma, ksenofobije, organiziranog kriminala i sl., ostajući na nepopustljivoj averziji prema subverzivnoj i fašističkoj desnici. Sve što je do sada postignuto nije bio poklon ili donacija državnih moćnika, nego rezultat demokracije i slobode, koju trebaju uživati svi pripadnici društva, bez razlike.

Naš glas i glas svih naših prijatelja širom Hrvatske i Europe mora doprijeti do onih, koji su dužni, između ostalog, da Deklaraciju o antifašizmu Hrvatskog Sabora, iz 2005.g., jednom počnu provoditi u djelo. Isto tako, naš glas mora doći i do onih snaga, koje su u manjini, u Europskom parlamentu, a bore se za Europu naroda: socijalne kohezije, održivog razvoja, socijalne pravde, pravo radnika i za bolju budućnost mlade generacije.

“Čuvajmo svoju čast i obraz svoj! Dostojni smo i mi da živimo na

suncu Božjem u novom bratskom savezu oslobođenih i preporođenih naroda”.

(riječi su partizana, prvog predsjednika ZAVNOH-a i velikog hrvatskog pisca, Vladimira Nazora).

Neka je vječna slava svima koji su dali svoje živote za slobodnu Hrvatsku. A, Mi, ako mislimo opstati, moramo koračati stopama jedinstva mira i dobra.

Živjela sloboda!

PREDSJEDNIK ZUABA SDŽ

                                                                     Krešimir Sršen, prof.

Online bookmaker the UK whbonus.webs.com William Hill
http://bigtheme.net/wordpress
Сачак/Ламперия Прочети тук