Na temelju članka 80. Ustava Republike Hrvatske, Hrvatski sabor je na sjednici 13. travnja 2005. godine, a u povodu 60. obljetnice pobjede nad fašizmom usvojio Deklaraciju o antifašizmu o odnosu prema stečevinama narodno oslobodilačke i antifašističke borbe Hrvatske 1941.-1945. i tretmanu njenih sudionika - boraca i ratnih vojnih invalida.  Deklaracija o antifašizmu


U Povodu dana antifašizma 22. lipnja

Danas obilježavamo dan antifašističke borbe – dan kada je prije 72. godine, točnije 22. lipnja 1941. godine, podvodstvom KP tada jedine antifašističke stranke, među prvima u već tada okupiranoj Europi hrvatska mladež nošena domoljubljem i slobodarskim idejama pošla u oružanu borbu protiv fašističkih okupatora i njihovih ustaških slugu.

Iako je općepoznato, ovom prilikom ipak želim podsjetiti. Najveći doprinos pobjedi nad fašizmom u Narodno-oslobodilačkom ratu tadašnje države dali su antifašistički borci Hrvatske među kojima su prednjačili borci iz Dalmacije a među njima su najveći doprinos dali upravo borci sa splitskog područja. Da to ilustriram samo primjerom jedne od najslavnijih bitaka II. svjetskog rata u Europi - bitke na Sutjesci čiju smo 70. obljetnicu obilježili pred nekoliko dana. Od ukupno 16 brigada NOV i POJ iz cijele tadašnje države, u bitci na Sutjeski 6 brigada ili više od 1/3 činili su borci NOVH, s blizu 9.000 partizanskih boraca, od toga su, 2/3 ili 5.928 bili borci s područja Dalmacije. Svaki peti - oko 1100 boraca bili su s područja Splita, od kojih je svaki drugi ili njih 558 u toj bitci dalo svoje živote.

Posebno mjesto u antifašističkoj borbi u NOR-u pripada Splitu i užem splitskom području. Često se zaboravlja, a neki i svjesno prešućuju, da je vlada tzv. NDH i u njeno ime poglavnik Ante Pavelić, Rmskim sporazumom potpisanim s Musolinijem 18. svibnja 1941. Split predao Italiji, čime je postao talijanski grad. Split je bio okupirani, ali nikada pokoreni grad.

Od oko 40.000 stanovnika tadašnjeg Splita, gotovo svi su bilo izravno u oružanoj borbi, pokretu otpora, kao suradnici ili kao simpatizeri iskazivali svoj antifašizam. Oko 12.500 se izravno se borilo u redovima NOV-e. Više od 18.000 ih je bilo uključeno u narodno-oslobodilački pokret i aktivno je surađivalo, a ogromna većina ostalih su bili simpatizeri NOP-a. Gotovo 16.000 žitelja Splita i uže okoline tijekom rata prošlo mučenja u splitskim fašističkim zatvorima, više od 5.000 ih je odvedeno u talijanske, njemačke i ustaške logore smrti, a oko 1.400 su bili prisiljeni otići u izbjeglištvo. Zahvaljujući hrabrim antifašističkim borcima i pripadnicima pokreta otpora, Split je već u rujnu 1943. godine, bio oslobođen i 17 dana imao narodnu vlast, tada jedini veći grad u okupiranoj Europi. Za svoju i slobodu domovine dao je blizu 4.000 tisuće života ili svakog desetog žitelja. Eto, zašto je Split proglašen i u našim srcima ostao bastion antifašizma. Zato na borce NOR-a jednako kao i na borce Domovinskog rata svaki stanovnik Splita mora biti ponosan, danas i uvijek

Nije li onda žalosno da se ovakva antifašistička prošlost Splita, ali i cijele nam Hrvatske i dan danas od nekih struktura i tobožnjih domoljuba želi zaboraviti, omalovažavati, zatrti. Ne priznaju veličanstvene podvige antifašističkih boraca i njihov doprinos našoj današnjoj slobodi. Čak umjesto priznanja, NOV proglašavaju zločinačkom, a borce NOR-a ratnim zločincima. Ruše, devastiraju i zagađuju spomen obilježja antifašizmu. Najsretniji bi bili da se taj period naše slavne prošlosti potpuno zaboravi, izbriše, nestane iz sjećanja. Po ovome smo jedinstveni u antifašističkoj Europi.

Prekopavaju jame, prebrojavaju kosti i sve, čak i poginule njemačke fašističke vojnike proglašavaju „žrtvama komunističkih zločina“. Začudo još nisu našli i nikako da nađu barem jednu kost, jednu žrtvu, od više desetaka tisuća, poginulih, ubijenih, obješenih, strijeljanih i na drugi umorenih partizana i civilnih žrtava fašističkog terora. Službena crkva, koja se prikazuje najvećim moralnim autoritetom u Hrvata nikada još nije iskazala ni minimalni pijetet prema žrtvama fašizma, prema tisućama rodoljuba pa i mnogih katolika kojima je najveći grijeh što su bili partizani i ratovali protiv fašizma, što su bili i ostali borci za ljudska prava i slobode čovjeka i što su poslije gotovo 1500 godina donijeli hrvatskom narodu slobodu.

Nije li žalosno da se pozivaju na etiku i demokraciju, na ljudska prava i slobode čovjeka, a istodobno ta prava i slobode svojim zahtjevima oduzimaju svim koji su drugačiji ili drugačije misle. Čak i Ustav žele pisati prema svojim mjerilima. Ne zanima ih odredba o pravima i slobodama utvrđenima u članku 14. Ustava RH koji glasi: Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugomuvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ilidrugimosobinama. Svi su pred zakonom jednaki. Nije li licemjerno u sekularnoj državi propovijedati za koga treba glasovati na izborima, nije li licemjerno isticati moralni autoritet i istovremeno pozivati mlade da u školama na slušaju etiku već da idu na vjeronauk, koji se i onako svaki dan provodi u crkvama. Boje li se da će mladi slušajući etiku spoznati prave moralne vrijednosti ili postati bezvjernici - „komunisti“. Kako se toga nisu sjetili za vrijeme prethodne vlasti.

Što žele postići oni koji ruše, razbijaju i zagađuju spomen obilježja antifašizmu i oni koji ih na to potiču? Misle li da su domoljubi, da su veliki, istinski Hrvati, ili su pak prizivači diskriminacije, terora, fašizma, ustaštva. U ime koga i dokle tako? Ruše li Englezi ili Amerikanci spomenike svojim vojnicima, pilotima, marincima? Pokret otpora fašizmu u Francuskoj ima mitski značaj, a mi bi se po njima partizanskih boraca i antifašističke borbe našeg naroda trebali sramiti. Hoće da se zaborave imena i žrtve splitske mladeži, da se zaborave herojska djela iz NOR poznata u cijelom svijetu. U nas kao da su nasrtaji na antifašističku prošlost, na slobodu drugih postali gotovo stvar prestiža. Dokle će istinski intelektualci o tome šutjeti.

Nije li žalosno, a što je bez presedana u svijetu, da su sva imena ulica, trgova, parkova, škola i drugih institucija koja su podsjećala na slavnu antifašističku prošlost Splita izbrisana kao da ih nikada nije bilo. Split vjerojatno jedini grad u Europi koji nema ni ulicu ili trg žrtava fašizma. A ponovimo: 4.000 je smrtno stradalih,16 tisuća je prošlo torture fašističkih zatvora, 5.000 ih je odvedeno u fašističke logore, 1.400 su prisiljeni u izbjeglištvo. Dodamo li invalide i druge stradalnike fašističkog terora ¾ splićana su bili žrtve fašizma. Vrijedi li to poštovanja kao i Domovinski rat. Gospodo „što se krvlju brani na pušta se lako“ jednako se odnosi na herojske partizanske borce kao i na heroje domovinskog rata.

Kako će se određene strukture, grupe i pojedinci ponašati nakon našeg ulaska u Europsku uniju, koja je utemeljena na antifašizmu i u kojoj se da dan pobjede na fašizmom obilježava kao Dan Europe. Poručujemo im: gospodo antifašizam nije stranačka ideologija niti politička opcija. Antifašizam je humanistička civilizacijska tekovina - sjećanje na najmračniji dio povijesti čovječanstva, da se ne zaboravi, brana od svakog nedemokratskog nasrtaja; borba protiv bilo kojeg oblika diskriminacije; borba za jednaka ljudska prava, za slobode čovjeka, za pravo svakoga pojedinca na slobodan i siguran život.

Mi, antifašisti ne smatramo da bilo kome treba nametati, a još manje propisivati koji će svjetonazor prihvatiti, koji i kakav brak želi, kako će se odijevati, kojoj stranci treba dati glas na izborima i kako će se ponašati. Svatko ima pravo birati ideologiju, uređivati svoj život prema vlastitom nahođenju i ponašati se kako želi, ali neka svojim ponašanjem ne ograničava, ugrožava slobodu drugih. Demokracija ne označava diskriminaciju jer je sloboda pojedinca ograničena slobodom svih.

Zato ovom prilikom objavljujem, u ime svih humanista i boraca za ljudska prava slobodu i dostojanstvo čovjeka, da će Udruga antifašista i antifašističkih boraca Grada Splita, po neznam koji put i nakon što smo nebrojeno puta odbijeni, opetovano uputiti zahtjev Gradskom vijeću Grada Splita da se vrate neki nazivi ulica i trgova kao što su ulica ili trg žrtava fašizma, ulica ili trg prvog splitskog partizanskog odreda, Dana oslobođenja Splita, Dana pobjede, dana ZAVNOH-a, te da se na Štandarac na Pjacji dopiše datum oslobođenja Splita od fašizma. Vjerujemo da će Gradsko vijeće takvu donijeti, kao i da će u proračunu osigurati barem minimalna sredstva za obnavljanje spomenika koji simboliziraju našu slavnu antifašističku prošlost kako iz NOR-a tako i Domovinskog rata.

Promijenimo konačno odnos prema pojavama bilo kojeg oblika diskriminacije, počnimo u svakodnevnom životu primjenjivati odredbe iz Opće deklaracije o ljudskim pravima. Razvijanje svijesti o nužnosti humanog, etičkog i demokratskog ponašanja o nužnosti suživota i tolerancije u pluralnom društvu vodi nas u krug civilizacije kojoj povijesno i pripadamo. U suvremenom civiliziranom svijetu, gospodo, drugog puta u budućnost nema.

                                                                                                                                                                                                           Josip Milat 

Online bookmaker the UK whbonus.webs.com William Hill
http://bigtheme.net/wordpress
Сачак/Ламперия Прочети тук