Na temelju članka 80. Ustava Republike Hrvatske, Hrvatski sabor je na sjednici 13. travnja 2005. godine, a u povodu 60. obljetnice pobjede nad fašizmom usvojio Deklaraciju o antifašizmu o odnosu prema stečevinama narodno oslobodilačke i antifašističke borbe Hrvatske 1941.-1945. i tretmanu njenih sudionika - boraca i ratnih vojnih invalida.  Deklaracija o antifašizmu


PRIOPĆENJE ZA JAVNOST USVOJENO NA SKUPŠTINI UAAB-a GRADA SPLITA 5.6.2019.

U POVODU ODBIJANJA GRADSKOG VIJEĆA GRADA SPLITA O NE/UKLJUČENJU

75. OBLJETNICE DANA OSLOBOĐENJA SPLITA OD NACIFAŠIZMA

Ponovo je splitska aktualna vlast, predvođena HDZ-om, posvjedočila svoj antieuropski karakter i negativistički stav prema humanističkim vrijednostima na kojima se temelji civilizirani demokratski svijet. Očito da se srami antifašističke tradicije Splita, srami se onoga s čime bi se vlast svakog europskog grada ponosila. Onim, čime se sav civilizirani svijet ponosi, splitskoj HDZ-ovoj vlasti smeta i nije ih sram. Nije ih briga što se zbog njih srami svaki istinski građanin Splita.

Odbijanjem da se u službeni protokol Grada Splita uvrsti obilježavanje 75. obljetnice 26. listopada 1944. -  dan oslobođenja Splita od fašizma, gradski HDZ na čelu sa Škorićem i njegovi sateliti potvrdili su, kako su oni, za razliku od deklarativnog izjašnjavanja hrvatske vlasti, i dalje na pozicijama negiranja naše antifašističke prošlosti.

I ne samo to. Ne žele prihvatiti činjenicu da Split je bio prvi europski grad u kojem je organiziran ilegalni antifašistički pokret. Škoriću i njemu sličnima ništa ne znače činjenice da je od 40.000 stanovnika tadašnjeg Splita u partizane otišlo njih 12,5 tisuća i oružjem se borilo u redovima Narodno oslobodilačke vojske. Da ih je više od 18.000  aktivno djelovalo u pokretu otpora, da je oko 16.000  žitelja Splita i uže okoline prošlo torture u splitskim zloglasnim fašističkim zatvorima, da ih je više od 5.000 odvedeno u talijanske, njemačke i ustaške logore smrti, a oko 1.400 bilo je prisiljeno otići u izbjeglištvo. U slobodu Splita i domovine utkano je oko 4.000 tisuće života Splita i njegove uže okoline. Ništa im ne znači ni činjenica da je kvislinškim ustašama koji  su, uz  gotovo polovinu hrvatske obale i Split poklonili Kraljevini Italiji, prišlo  tek oko 50 (pedeset) žitelja, da je i po tome je Split, među prvima bio i ostao nepokoreni bastion antifašizma u okupiranoj Europi.

Na ove podatke, svaki stanovnik Splita bi trebao biti ponosan. To ne prihvaća samo onaj koji ne razumije, ili pak slijepo mrzi slavnu antifašističku povijest Grada Splita. Taj i takvi nisu vrijedni niti su zaslužili zvati se građaninom ovoga Grada, a još manje da njime, stranačkom politikom, upravljaju. Ni nakon više od 20 godina traženja i ne samo Udruge antifašista i antifašističkih boraca, Split, koji je gotovo u cijelosti bio žrtva fašističkog terora, još uvijek nema ulicu ili trg Žrtava fašizma, po čemu je jedinstven među većim europskim i hrvatskim  gradovima. Nema niti jednu ulicu ili trg s imenom koji bi podsjećao na njegovu slavnu antifašističku prošlost. Ali zato je gospodin predsjednik HDZ-a  Splita, 2017.god. u Gradskom vijeću „isposlovao“ Odluku da se pored već postojeće Ulice žrtava komunizma (iz 1993.) imenuje i druga s nazivom Prilaz žrtava komunizma. Dakle dvije ulice žrtava komunizma, ali ni da čuje  i za  jednu žrtava fašizma.  Da apsurd bude potpun, Preambulom Ustava Republika Hrvatska se poziva na antifašizam kao jedan od temelja njene državnosti, a Sabor je još 2005. godine gotovo jednoglasno usvojio Deklaraciju o antifašizmu.

Odbijanjem gradske vlasti, u kojoj odlučujuću ulogu ima  predsjednik HDZ-a - politički i kadrovski patron Splita, Petar Škorić, koji „ni križ ne zna naći“, da Dan oslobođenja Splita od fašizma uvrst u službeni protokol Grada, dovodi do toga da se slobodarski Split ponovo crveni. Ovog puta, nažalost, od stida.

Škoriću treba „povjerenstvo“ da bi „utvrdio istinu“: jesu li partizani Split oslobodili i vratili matici zemlji Hrvatskoj, ili je pak, kako neki njemu slični „domoljubi“ kažu, tog dana Split bio okupiran. Možda su ga oslobodili, njemu tako drage ustaše koji su ga istini za volju poklonile Italiji. Njima se o trošku poreznih obveznika, išao pokloniti u Bleiburg kočopereći se u prvim redovima. Od nekoga tko ovo ne razumije ili ne želi razumjeti, tko je zadojen patološkom mržnjom svega što se ne uklapa u njegov svjetonazor, nije moguće ni očekivati drugačije ponašanje. Nije nam, međutim, jasno da s njim solidariziraju i oni, na čelu s našim gradonačelnikom, humanistički obrazovanom - autentičnim Splićaninom, koji povijesne činjenice itekako razumiju.  

Zgroženi ovakvim ponašanjem, Skupština Udruge antifašista i antifašističkih boraca još jednom upućuje apel razumnom dijelu predstavnika gradske vlasti da u povodu skorašnjeg obilježavanja državnog praznika Dana antifašističke borbe 22.lipnja, podrži imenovanje jednog lokaliteta u Splitu trgom ili ulicom žrtava fašizma, te da u službeni protokol Grada, kako je to primjerice u Zagrebu, Rijeci i drugim gradovima  Lijepe Naše, uključi svečano obilježavanje obljetnice 26. listopada - Dana oslobođenja Splita od fašističke okupacije. Split i Splićani to zaslužuju. Oni koji to ne razumiju ili ne žele razumjeti, ne zaslužuju status građanina Splita niti zaslužuju biti dionici gradske vlasti Splita.

Online bookmaker the UK whbonus.webs.com William Hill
http://bigtheme.net/wordpress
Сачак/Ламперия Прочети тук