Na temelju članka 80. Ustava Republike Hrvatske, Hrvatski sabor je na sjednici 13. travnja 2005. godine, a u povodu 60. obljetnice pobjede nad fašizmom usvojio Deklaraciju o antifašizmu o odnosu prema stečevinama narodno oslobodilačke i antifašističke borbe Hrvatske 1941.-1945. i tretmanu njenih sudionika - boraca i ratnih vojnih invalida.  Deklaracija o antifašizmu


PRILOG POVIJESNOJ ISTINI O BITCI ZA ŠIROKI BRIJEG, 1945.

Dana 8. veljače 2016.g. „Slobodna Dalmacija“ je, u rubrici „Brze vijesti“, objavila članak pod naslovom „Široki Brijeg, sjećanje na pobijene fratre“ u kojem, između ostaloga, piše „da je provincijal hercegovačko-franjevačke provincije, fra Miljenko Šteko, u nedjelju, predvodeći misu na 71. godišnjicu masakra nad hercegovačkim franjevcima, kojeg su počinili komunisti potkraj rata“, naglasio da „...krvnici još uvijek nisu priznali svoj grijeh…“ te da su „partizanske postrojbe počinile stravične zločine, među kojima je i spaljivanje 12-estorice fratara u skloništu nedaleko od samostana u Širokom Brijegu“.

 

 

S obzirom, da svećenstvo provincijala hercegovačko-franjevačke provincije, posljednjih dvadesetak godina, prilikom održavanja svete mise ne iskazuje žal za ljude, nego, zloupotrebljavajući oltar, evanđelja i Deset zapovjedi Božjih; neumorno, bezdušno i bez grižnje savjesti ponavlja priču prepunu laži, poluistine, mržnje i žudnje za osvetom prema pripadnicima NOV i PO Hrvatske s područja Dalmacije, koji su, uz velike i krvave žrtve, u NOB-i oslobodili Široki Brijeg i Mostar od krvoločnog njemačkog okupatora i kvislinga (ustaško-domobranskih), Zajednici udruga ABA Splitsko-dalmatinske županije, nije preostalo ništa drugo, nego da, u ime povijesne zbilje, a u interesu hrvatske i šire javnosti, navedene navode, ipak, demantira.

Iz više vidljivih i opipljivih povijesnih vrela i drugih dokumenata NOB-a, Njemačke i ustaško-domobranske provinijencije, nedvojbeno i neupitno iz povijesne zbilje proizlazi ova istina.

Nakon neuspjelog ispada ili iznenadnog napada krvoločne okupatorske i kvislinške OS iz Mostara i Širokog Brijega u pravcu Čitluka, Čapljine, Ljubuškog i Metkovića, polovinom siječnja 1945.g., s ciljem da ponovo okupira i zauzme izgubljena područja, i da, pri tome, unište ili desetkuju štabove i jedinice NOV i POJ, VŠ NOV i POJ je izdao zapovijed nakon čega je uslijedila protuofenziva, pod nazivom „Mostarska operacija“, početkom veljače 1945.g., za konačno oslobođenje , zapadne i dijela istočne Hercegovine od okupatorskih i kvislinških OS. U prvoj fazi, težište operacije bilo je usmjereno na Široki Brijeg („ustaški Alcazar“), a u drugoj fazi na Mostar i Nevesinje.

Napad na jaka neprijateljska središta i uporišta na području Širokog Brijega, gdje se nalazilo oko 6.000 vojnika, otpočeo je 06. veljače 1945.g., u 7 sati, iz tri pravca s više dijelova divizija 8. dalmatinskog udarnog korpusa NOV i PO Hrvatske.

Iznad gradića Široki Brijeg, na brdu Vis, nalazio se crkveni kompleks. Bilo je to jedno od najjačih vojnih objekata i uporišta odakle su neprijateljske OS, naizmjenično, izvodile žestoke i ubitačne napadno-obrambene aktivnosti. Crkveni kompleks s platoom i bližim okolišem bio je načičkan sa svim vrstama vatrene moći, fortifikacijskim objektima i minsko-eksplozivnim sredstvima. Svećenstvo i klerici, što milom što silom, bili su nažalost i protivno Božjim zapovIjedima na položajima s oružjem u ruci, rame uz rame, u istom stroju s neprijateljskim vojnicima. Među njima, samo manji broj svećenika, koji su slijedili crtu bosansko-hercegovačkih franjevaca, nije se slagao s ustaškim režimom i ustašama.

Nakon žestoke i krvave borbe, 7. veljače 1945.g., poslije podne, borci dijelova 11. dalmatinske NOU brigade zaposjeli su i oslobodili crkveni kompleks. Među nađenim poginulim neprijateljskim vojnicima bilo je i 12 poginulih pripadnika samostana (svećenika i klerika). Njihovu pogibelj, do današnjeg dana, prate kontroverze, jer je među njima bilo i onih koji se nisu slagali s ustašama. Među zarobljenim neprijateljskim vojnicima bila su i šestorica svećenika, od toga petorica s puškomitraljezom (PM) u ruci.

Neprijateljske oružane snage napuštanjem Širokog Brijega i crkvenog kompleksa preko Knežpolja, u pravcu Mostara, nastavili su voditi osutnu obranu, ostavljajući iza sebe u gradiću Široki Brijeg, a naročito u jakim vojnim utvrdama, strašne prizore pogubljenih vojnika, civila i svećenstva. Danas njihove strašne prizore samo zlonamjerni i krivokletnici mogu stavljati na leđa dalmatinskim borcima NOV i POH-a, nazivajući ih još komunističkim krvnicima, što nije ništa drugo, nego kukavičluk u zaklonu, pod skutima fašizma i neofašizma, za neka druga buduća vremena. Igrokaz, koji se priređuje o pogibelji svećenstva i klerika nije ništa drugo nego ljuti boj protiv pobjede i slobode, mira i dobra.

U borbama na Širokom Brijegu neprijatelj je imao 832 izbačena vojnika iz stroja, a zarobljena su 104 vojnika. Dijelovi 26. dalmatinske divizije NOV i POH imali su 105 mrtvih i 448 ranjenih boraca, od toga, u borbama za crkveni kompleks, 11. dalmatinska NOUB imala je 35 poginulih i 70 ranjenih boraca. Deseci partizanskih boraca stradalo je od polijevanja vrućeg ulja, po njima, sa platoa crkvenog kompleksa.

Crkvene komplekse (objekte i dr.) u zapadnoj Hercegovini, i na brdu Vis, početkom i tijekom oružane borbe, bombardirali su Saveznički zrakoplovi. Među posadama bilo je Talijana, Engleza, Kanađana, Amerikanaca, i dr. koji su bili pod Britanskom komandom i zapovjedništvom.

Dakle, kada bi svećenstvo Provincijala istinski prakticiralo evanđelja, i držali se nauka; da su putevi ljubavi i vjere u Boga prožeti čovjekoljubljem, onda bi, jednom zauvijek, umjesto klevetanja drugih, podmetanja i izvrtanja povijesnih činjenica, prije svega, sa svoje strane izrazili žaljenje i oprost grijeha, što je odgovorno svećenstvo dozvolilo da crkveni kompleks bude vojni objekt i utvrda i da svećenstvo bude, nažalost, u istom stroju s oružjem u ruci, rame uz rame, s njemačkim i ustaško-domobranskim vojnicima protiv pripadnika NOV i PO Hrvatske, iz redova vlastitog naroda i vjere. Svaljivanje odgovornosti na NOV i PO Hrvatske, s otklonom odgovornosti okupatorskih i kvislinških oružanih snaga i njihovih pomagača, čineći ih neukim nasilnicima i umiljatim dobričinama, nije ništa drugo nego licemjerje kojim se nastoji politizirati bolne činjenice, te zaobilaženje i umanjivanje počinjenih zločina od stvarnih zločinaca.

Istinski antifašisti kojima pripadamo, i kao članovi Zajednice UABA SDŽ, godinama smo pružali i pružat ćemo ruku pomirenja i suradnje na iznalaženju i potvrdi istine o NOB-u, uključujući i riječi izraza žaljenja i oprosta za stradanja svih nevinih žrtava rata na svim prostorima, od bilo koje strane.

Samo vjerno i istinsko osvjetljavanje prošlosti, uključujući i Drugi svjetski rat, pomaže rješavanju mnogih problema sadašnjice i, često, baca svjetlost na put koji stoji ispred nas u daljnjoj demokratizaciji naše zemlje. Na tom putu treba ustrajati, jer nas samo istina i ljubav prema čovjeku, životu i domovini vodi u bolju i sretniju budućnost. Jednom je nobelovac Ivo Andrić kazao: „U životu najčešće nema ni poraza ni pobjeda, nego je gotovo uvijek i svuda kod poraženih jednako kao i kod pobjednika, napaćen i ponižen čovjek“.

                                                           PREDSJEDNIŠTVO ZUABA SDŽ

Online bookmaker the UK whbonus.webs.com William Hill
http://bigtheme.net/wordpress
Сачак/Ламперия Прочети тук