Na temelju članka 80. Ustava Republike Hrvatske, Hrvatski sabor je na sjednici 13. travnja 2005. godine, a u povodu 60. obljetnice pobjede nad fašizmom usvojio Deklaraciju o antifašizmu o odnosu prema stečevinama narodno oslobodilačke i antifašističke borbe Hrvatske 1941.-1945. i tretmanu njenih sudionika - boraca i ratnih vojnih invalida.  Deklaracija o antifašizmu


U POVODU DANA ANTIFAŠIZMA 22. LIPNJA 2015.

Dame i gospodo, drugarice i drugovi, poštovani uzvanici.
Svaka obljetnica označava određeni dan u godini na koji se zbio neki važan događaj. Što je taj događaj povijesno i društveno značajniji i njegovo obilježavanje je svečanije a sjećanja izazivaju jače emocije.
Danas obilježavamo 70. obljetnicu – dana kada su 1941. godine posebno mladi Hrvatske, baš kao i mladi 1991. poveli oružanu borbu braneći slobodu domovine od nasrtaja fašista i njihove ideologije. To je i prilika, da se ne samo s pijetetom sjetimo žrtava, nego i obaveza da posebno nas antifašista, im odajemo počast. U ovom kratkom obraćanje neću evocirati prošlost koja je vjeren sam ovdje prisutnima itekako poznata. Želim u ime naše organizacije upozoriti javnost na sve veće oživljavanje i propagiranje fašističke ideologije i sve češćeg i brutalnijeg ponašanja određenih skupina diljem naše domovine. Kao da se zaboravilo gotovo 60 milijuna neposrednih i posrednih žrtava II. svjetskog rata od kojih i ne mali broj građana Hrvatske i sudbina više od milijuna, na razne načine, žrtava domovinskog rata...


Moramo iskazati svoju zabrinutost pa i ogorčenje zbog kontinuirane eskalacije fašizma u cijeloj zemlji a posebno kod nas u Splitu. Zabrinuti smo za sve bezobzirnije nalete, nažalost, predstavnika pretežno mlađih generacija koji pred očima Europe na stadionima ističu kukasti križ ili zloglasnu „svastiku" simbol fašizma, razbijaju imovinu i fizički nasrću na one koji drugačije misle (ne sam u zemlji nego i u inozemstvu), pozdravljaju na način koji simbolizira ideologiju fašizmu odane tzv. Nezavisne države Hrvatske, koja usput nije bila ni nezavisna ni država. Na mnogim javnim mjestima – ulicama i trgovima se ističu simboli NDH, a simboli i NDH i slike poglavnika „krase" zidove mnogih i službenih prostorija, nažalost i prostore ponekih braniteljskih udruga. Sve češći su nasrtaji na sinagoge, na automobile registracije susjednih zemalja pa i pojedince koji drugačije misle.
Izražavamo zabrinutost nad činjenicom da niz godina službena politika, sigurnosne službe, policija i sudstvo za takve ekscese ne poduzimaju gotovo ništa, a i kada poduzmu sankcije su u pravilu simbolične, iako je iskazivanje fašizma i njegove ideologije kao i svakog drugog oblika diskriminacije protuustavni prekršaj.
Dobro je u ovom kontekstu podsjetiti se na Ustava Republike Hrvatske. Citiramo Članak 14.Ustava: Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki.
Često, čak i odgovorni pojedinci, u biti fašističke ispade, neodgovorno umanjuju svodeći ih na izolirane slučajeve neodgovornih pojedinaca. To čine i u slučajevima kada na stotinjak sudionika gey parade u našem gradu nasrne više stotina, do boli netolerantnih pojedinaca usklicima ubij, ubij; pa i kada salutiranje „za dom spremni" ori iz grla nekoliko tisuća pojedinaca; kada na stotine pojedinaca ruši sve pred sobom, na stadionima, na ulicama i javnim objektima; kada policija u inozemstvu a i kod nas ponekad privede na desetke pa i stotine pojedinaca, kada nas međunarodne organizacije zbog takvih ispada takvih pojedinaca, kažnjavaju stotinama tisuća eura i kada zbog toga zabranjuju odigravanje utakmica pred publikom. Rigoroznije takve ispade osuđuju, pa i kažnjavaju međunarodne organizacije od nas samih. - I tako godinama. Nije teško pretpostaviti kako nas doživljava demokratski svijet kada se na međunarodnim sportskim natjecanjima demonstrira rasizam (hukanje sportašima druge boje kože), kada se ističu fašistički simboli i pogrdnim riječima vrijeđa sportskog protivnika . Treba li uistinu da nas UEFA i europski mediji podsjećaju da vide ono što mi sami ne vidimo? Onda se čudimo zašto nas Europa toliko drži pred vratima.
Vjerujemo, iako teško, da dio mladeži nije svjestan ili nije dovoljno svjestan svojih postupaka. Ali kako će, pored svjedočenja svakodnevice i biti, kada su fašizam, II. svjetski rat i antifašizam gotovo tabu teme u školskim programima, kada te teme, ma koliko stručno znanstveno obrađene nemaju baš prođu a u nekim medijima nisu poželjne. Kako će postati svjesni kada se na očigled razbijaju spomen obilježja antifašizmu, kada su, posebno iz našega grada, izbrisani svi nazivi ulica i trgova, vrtića i škola s imenima istaknutih antifašističkih boraca a u Splitu čak i ulica žrtava fašizma, kada vide i osjete da nasrtanje na slobodu drugih postaje gotovo stvar prestiža.
Sve se ovo događa u vremenu kada smo na vratima Europske unije, koja je utemeljena na antifašizmu. Gdje se to u Europi ruše spomenici pobjednicima u II. svetskom ratu, i gdje to ukoliko se i dogodi izgrednici prođu nekažnjeno a srušeni ili oskrnavljeni spomenik se ne obnovi. U Hrvatskoj je još uvijek 70% spomenika srušenih i oštećenih, poneki se i dalje ruše, a na prste se mogu nabrojiti oni koji su obnovljeni.
Isticanje nacionalizma se nerijetko tretira kao folklor opravdava se recidivom – brutalnim nasrtajima na našu domovinu - uzrocima domovinskog rata. Kao da postoji dobar i loš nacionalizam odnosno loš i manje loš nacionalizam. Nema lošeg i manje lošeg nacionalizma. Svaki je pogibeljan, Zaboravlja se povijesna činjenica da je nacionalizam ubrzao nakon eskalacije prerastao u rasizam a zatim u fašizam. Antifašizam nije stranačka ideologija niti politička opcija. Antifašizam je brana od svakog nedemokratskog nasrtaja; borba protiv bilo kojeg oblika diskriminacije; borba za jednaka ljudska prava; za prava čovjeka, za pravo svakoga pojedinca na slobodan život.
Smatramo da u Splitu Gradsko vijeće mora hitno donijeti odluku o obnovi spomenika koji simboliziraju našu antifašističku prošlost, da vrate barem neke nazive ulica i trgova kao što su ulica ili trg žrtava fašizma, ulica ili trg prvog splitskog partizanskog odreda, Dana oslobođenja Splita, Dana pobjede, dana ZAVNOH-a, te istaknutim splitskim rodoljubima i antifašističkim borcima, i time odaju dužno poštovanje palim i živim brcima protiv fašizma i žrtvama fašizma, baš onako kako se to može vidjeti u svim većim gradovima civiliziranog svijeta. Da Gradsko vijeće donese odluku o brisanju s javnih površina svih grafita i simbola koji diraju antifašističke osjećaje građana. Kako se mislimo ponašati u multikulturalnoj i multičeetničkoj Europi koja baštini antifašizam u kojoj je svaki oblik nedemokratskog ponašanja neprihvatljiv i u kojoj se nasrtaji na tuđu slobodu sankcioniraju.
Mi ne smatramo da bilo kome treba propisivati koji će svjetonazor prihvatiti, kako će se odijevati i ponašati. Neka svatko bira ideologiju i ponašanje koje želi, ali neka svojim ponašanje ne ugrožava slobodu drugih.
Svaki je humanist, svaki častan čovjek ne samo u II. svjetskom ratu – danima najcrnje svjetske povijesti, u danima holokausta kao i danima domovinskog rata, bio i bit će antifašist. Za slobodu i demokratska prava čovjeka treba se boriti svugdje i uvijek bez obzira metode zastrašivanja. Promijenimo odnos prema pojavama narušavanja dostojanstva svakog čovjeka, kako to u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima i našem Ustavu piše, bez obzira, na različitosti po bilo kojoj osnovi. Razvijanje svijesti o nužnosti humanog, etičkog i demokratskog ponašanja o nužnosti suživota i tolerancije u pluralnom društvu vodi nas u krug civilizacije kojoj povijesno pripadamo. Drugog puta nama. Potrudimo se da i bude.

Predsjednik prof. emeritus Josip Milat

Online bookmaker the UK whbonus.webs.com William Hill
http://bigtheme.net/wordpress
Сачак/Ламперия Прочети тук